Dok pripremam završni ispit iz modula o psihozama u sklopu poslijediplomskog studija na King’s College Londonu, ponovno se vraćam onome što mi je kao psihoterapeutkinji i istraživačici već godinama jasno: psihoza se ne događa u vakuumu. Psihoza se, kao i iscjeljenje, događa u odnosu.
Ozdraviti od traume znači osjećati se slobodno – da znamo što znamo i da osjećamo što osjećamo, bez osjećaja preplavljenosti, razbješnjelosti, srama ili urušavanja.
Za većinu ljudi to znači pronaći način da budu smireni i fokusirani, te ono najbitnije, da mogu zadržati mirnoću u odgovoru prema slikama, mislima, zvukovima ili fizičkim senzacijama koje ih podsjećaju na prošlost.
Hrvatska je dugo vremena bilo mjesto gdje je pristup psihoterapiji bio osiromašen, a pravci za rad na traumama nepoznati javnosti. Iako je EMDR pristup (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) u Americi službeno priznat od 1995. godine kao jedan od najučinkovitijih načina tretiranja traume, u Hrvatsku je organizirano došao tek 2021. godine, kad je osnovano krovno udruženje EMDR Hrvatska, zahvaljujući inicijativi djelatnika psihijatrijske bolnice na Rabu.
Psihološka trauma je događaj (jedan ili više ponavljajućih) koji ljudski mozak i tijelo vraća u stalno stanje preživljavanja i ugroze, čak i godinama nakon što je događaj završio.
