Odabir potencijalnog partnera slojevito je klupko svih naših iskustava, najčešće formiranih tijekom prvih godina života, satkanima od različitih, nama značajnih odnosa. Odnosi na koje pristajemo formirani su putem različitih stilova privrženosti, no isto tako kasnijim vlastitim svjesnim (ili nesvjesnim) odlukama.
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih se klijenti danas javljaju za pomoć psihoterapeuta su anksioznost, napadi panike i druge vrste strahova.
Zadarska psihoterapeutkinja Irena Jurjević u nedavnom razgovoru za naturala.hr iznijela je niz terapijskih pogleda u radu na tijelu sa simptomima bolesti. Bolest kao poruka duše osnova ovog pristupa. Što nam taj pristup donosi te koje su zamke suvremenog života i čovjeka, pročitajte na ovom linku:
Ako biste pitali psihoterapeute suvremenog doba s čime im se klijenti najviše javljaju u njihove prakse, odgovor bi bio – anksioznost i napadi panike.
U odnosima često ostajemo onda i kada oni već dugo, dugo nisu hranjujući za nas. Ili jednostavno ne znamo uzeti plodove iz tog odnosa. Trudimo se, ne puštamo, pojašnjavamo si, opravdavamo.
Nedostatak samopouzdanja, nepovjerenje u svoje sposobnosti, bespomoćnost i kontinuirana iscrpljenost na poslu i van njega dio su stanja u kojima se, ne raspolažući adekvatnim odgovorima na zahtjevne uvjete okoline, svi možemo pronaći.
Dugotrajna depresija je prostor odgođenog žalovanja. To je petlja u kojoj bivamo, najčešće nesvjesni svojih unutarnjih emocija, zatvoreni unutar svoja četiri zida (stana ili tijela) jer su tuga i žalovanje nešto od čega naše svakodnevno društvo odmiče pogled.
Psihoterapija je vještina koja nam pomaže da se lakše nosimo sa životnim nedaćama. Razvod, smrt partnera, neuspjeh u školi, stres na poslu, gubitak posla, strahovi, osjećaj da smo zastali na nekom mjestu bez rješenja… Objektivno i dobro istrenirano oko i uho psihoterapeuta je vrijedna pomoć u rasplitanju različitih životnih problema.
Postoji nešto u svakodnevnim razgovorima što rijetko uzimamo u obzir, a može u potpunosti oblikovati naše živote. To su razgovori koje provodimo svakog dana, ponekad i nekoliko puta dnevno, a u kojima zbog načina na koji ih provodimo, stvaramo distancu između nas i onih koje volimo.
Strastveni kuhari već su odavna upoznati s terapijskom moći uranjanja u kulinarske aktivnosti, no unatrag nekoliko godina tzv. ‘kulinarska terapija’ sve više ulazi i u klinike za mentalno zdravlje, kao i urede psihoterapeuta. Koristi se kao dio tretmana različitih psiholoških stanja; depresije, anksioznosti, prehrambenih poremećaja, ADHD-a i ovisnosti.
