U trenucima kriza osjećamo se uplašeno. Često i bespomoćno, izgubljeno, pa i zamrznuto. Postoje razlozi zbog čega možemo uploviti u takva stanja i ponekad je dobro znati što se događa u našim glavama i koja je pozadina naših osjećanja. Jer, boravkom u tom stanju, sužava nam se mogućnost izbora, tijelo se blokira, naš imunosustav slabi.
Postoji nekoliko terapijskih izraza značajnih za vrijeme kriza i za društvo kojemu pripadamo. To su: retraumatizacija (posttraumatski stres), stanje neuroze i anksioznost (& napadi panike). Kada nam je pomoć ograničena, dobro je znati što nam je kod nekih od njih činiti.
Retraumatizacija (posttraumatski stres)
Bitno je naglasiti da je hrvatsko društvo i dalje post-ratno društvo. Mnogi od nas i danas u dubini svoje psihe nose iskustva pucanja granata, nestašica vode, struje, humanitarne pomoći u vidu brašna, šećera, konzervi... Nedostajalo nam je tad najviše toaletnog papira. A to je ujedno i spisak s kojim skoro svaka osoba odlazi posljednjih dana u supermarket. Da supermarketi prodaju mlijeko i jaja u prahu, vjerojatno bi i toga jako brzo nestalo, kao i ovih prvo spomenutih namirnica.
Ono što je važno znati po pitanju retraume jest da ona može godinama mirovati (u vremenima sigurnosti), no može nas 'okinuti' na prvi miris nevolje koja podsjeća na životnu ugrozu kada je trauma stvorena. Tada se instinktivno vraćamo u stanje nemoći u kojem smo boravili i reagiramo na načine na koje smo onda reagirali. Najčešće je to zamrzavanje, jer društvo smo koje je provelo bombardiranja skriveno u podrumima, u strahu da nećemo izvući živu glavu. Na osjećaj ugroze vraćamo se na to mjesto...
Retrauma se najbolje umiruje s pokretom i dubokim disanjem. Pokret nas miče iz stanja bespomoćnosti, a duboko disanje nas podsjeća da svijet nije stao i da smo i dalje živi. Vježba i ples su divne manifestacije pokreta. I kada boravimo, primjerice na Facebooku ili čitamo internet portale, dobro je provjeriti disanje. Jer, lako moguće da će u velikom broju slučajeva biti plitko, što znači da se tijelo nalazi u stanju nemira. Ako je tako, maknite vijesti i društvene mreže (osim najbitnijih i relevantnih izvora) i u ruke uzmite knjigu.
Neuroza
Neuroza kao tzv. klik-klak pozicija, stanje je suvremenog čovjeka. To je želja uma da boravi na dva mjesta, a zapravo nije ni na jednom. I najzamornije je mjesto na kojem možemo biti. Ako uzmemo primjer trenutne krize, surfanjem i učestalim proučavanjem sadržaja o pandemiji, cijelo vrijeme psihološki boravimo u njoj. Samo, u našem slučaju nismo niti oboljeli pa da konačno krenemo u izlječenje, a nismo niti zdravi i sigurni, pa da se možemo opustiti. Pritom, iako i dalje zdravo, naše tijelo je cijelo vrijeme u misaonom stanju ugroze.
Kada boravimo na Internetu ili društvenim mrežama, surfamo po raznim informacijama, naše tijelo je polu-uronjeno u krizu i doživljava je vlastitom, a opet nije u potpunosti u njoj kako bi počelo konačno rješavati problem. Čitajući neprestano vijesti, dovodimo se u stanje iscrpljenosti u kojem stvaramo izrazito plodno područje za anksioznost i napade panike. Šetnje, čitanje, kuhanje, ples, crtanje ili bilo koja druga kreativna radnja, pomažu nam da odagnamo anksioznost, također često prisutnu pojavu u životu suvremenog čovjeka, a koja u krizama buja.
Anksioznost
Anksioznost je stanje u kojem osjećamo da je svijet iznad nas preplavljujući, a mi nemamo moć da išta napravimo oko toga. Anksioznost je misaoni boravak u budućnosti, razmišljanje o budućim scenarijima, projekcijama strahova... Anksioznošću naš um želi kontrolirati ono što još ne postoji. Hoćemo li biti bolesni, nećemo, hoćemo li imati dovoljno financija, hoće li naši bližnji biti dobro... Ono što u tim trenucima zajedničko svakoj misli jest – da s niti jednim scenarijem ništa ne radimo. Ostajemo sa svojim strahovima, najčešće ponavljajući neke druge polu-svjesne radnje (čitanje vijesti, osvježavanje 'newsfeeda'), pokušavajući umiriti misli, no one ne prolaze. To je zato što svoj mir možemo naći jedino u sadašnjosti.
Ono što terapeuti rade kada klijent uđe u takvo preplavljujuće anksiozno stanje jest tzv. 'uzemljenje' kojim ga misaono vraćaju u 'ovdje i sada'. Između ostalog, tu bude i set pitanja poput: Kako se zoveš? Koliko godina imaš? Koji posao radiš? Gdje se sad nalaziš? Tko je pored tebe ? Ako osjetite da vas anksioznost preplavljuje, sjetite se ovih pitanja.
Anksioznost možemo umiriti i s različitim senzacijama. S mirisom (naš najdraži parfem), okusom (no, oprez s prejedanjem), opipom (različite teksture, toplo-hladne senzacije) Jako efikasan način je i zagrljaj bliske osobe.
Sve ovo pomaže nam da se izmaknemo od osjećaja nemoći, straha i otuđenosti.
Kada životu damo maleni pokret - i veliki besmisao dobije mali smisao.