Mnogi fenomeni ne bi mogli postojati da ne postoje njihove suprotnosti. Tako nam dan pomaže da definiramo što je noć i vice versa; toplo nam pomaže pri definiranju hladnoga i vice versa; mlado nam pomaže pri definiranju staroga i vice versa.  Sam se pojedinac za sebe, isto tako, sastoji od niza polarnosti koje nemaju svoj kraj. Kad god pojedinac prepozna kod sebe neku kvalitetu, implicira se da posjeduje i opozit te kvalitete. Tako ljudi često u sebi nose potpuno suprotnu osobu od one koju pokazuju svijetu, bilo to svjesno ili ne. No što raditi s tom suprotnošću u sebi?

Polarizacija se javlja kod pojedinaca koji se čvrsto identificiraju sa jednom krajnosti neke osobine. U Geštalt terapiji se podrazumijeva kako polarizacija vodi pripisivanju sebi netočnog selfa te tendenciji investiranja sve više i više energije da bi se održao taj iskrivljeni self, odnosno da bi se održala krajnost osobine s kojom se osoba identificirala. Krajnji rezultat takvih polarizacija jest poricanje osobina i iskustava koja se ne podudaraju sa pojedinčevim selfom.


Jung tako kaže:

„Kada komplementarne suprotnosti izgube trag jedna drugoj, crno izgubi bjelinu, zlo izgubi dobro, dubina izgubi visinu i sl., rezultat je jednostranost koja se onda kompenzira u nesvjesnom… Na ovaj način možemo kompenzaciju smatrati osnovnim zakonom psihičkog ponašanja. Premalo na jednoj strani rezultira sa previše na drugoj strani.“


Jung je dakle smatrao kako odvajanje dviju krajnosti neke polarnosti daje potisnutome polu više energije i kontrole nad pojedincem. Snaga polova raste sukladno tome koliko ih pojedinac pokušava odvojiti. Kada se osoba poistovjeti sa jednom krajnosti a pokušava se riješiti druge, ignorirani i neželjeni aspekt oživljava te dobiva energiju koja je ekvivalentna energiji koju osoba svjesno ulaže u njegovu suprotnu krajnost. Primjerice, ako se osoba jako želi identificirati sa ulogom uvijek snažne osobe koja ne pati i ne plače, kvalitete ranjivosti, nježnosti i bespomoćnosti biti će jednako snažne, i strane svjesnome. Ishod toga mogu biti uznemirujući snovi u kojima smo potpuno bespomoćni i paralizirani, ili iznenadni slom ega popraćen bujicom suza u neprikladno vrijeme na neprikladnom mjestu zbog beznačajnog razloga.

Bitna je fleksibilnost

Polarnosti će uvijek biti tu, one ovise jedna o drugoj. Niti jedna od polarnosti nije loša te je ne treba odbaciti, jedino je bitno postati svjestan da svatko od nas u sebi posjeduje sve kvalitete, pa tako i one za koje nam je možda društvo (putem odgoja) natuknulo da nisu poželjne. Ni jedna kvaliteta ili osobina nije beskorisna, baš zbog toga što je bila korisna našim precima prisutna je i danas kod nas (kako vrijedi za fiziološku, tako vrijedi i za psihološku evoluciju). Tako je npr. nekada najbolje što možemo učiniti biti hrabar i snažan i stisnuti zube, dok je u nekom drugom trenutku bolje priznati vlastitu nemoć i prihvatiti tuđu pomoć.

Ono što moramo naučiti jest da u svakom novom trenutku biramo koja nam strana polariteta baš u toj situaciji više odgovara: fleksibilno se kretati između dva pola.

Za kraj jedna (meni) inspirativna rečenica :) – „Only a Sith Lord deals in absolutes.“

Obi-Wan Kenobi, Star Wars Episode III: Revenge of the Sith