Ako biste pitali psihoterapeute suvremenog doba s čime im se klijenti najviše javljaju u njihove prakse, odgovor bi bio – anksioznost i napadi panike. 

Prema ispitivanju Američkog psihijatrijskog društva na uzorku od 1000 njihovih građana čak dvije trećine stanovništva bile su izuzetno anksiozne po pitanju zdravlja i sigurnosti, dok je trećina bila još više anksiozna spram godine ranije. Slična situacija je i u europskim zemljama. Vijeće za psihoterapiju Velike Britanije u svome izvještaju za 2017. godinu objavilo je kako su anksioznost i depresija porasli za trećinu među britanskim radnicima. Velika analiza europskih znanstvenika (The size and burden of mental disorders and other disorders of the brain in Europe 2010, ECNP/EBC report 2011.) zaključila je kako čak 38,2 posto Europljana ima neki oblik teškoće u mentalnom zdravlju, s anksioznim poremećajima kao najčešćima. 

Kao najčešći uzrok anksioznosti i anksioznih poremećaja u zapadnim društvima navodi se fokus prema vanjskim vrijednostima, umjesto onim unutarnjima. Materijalne vrijednosti poput automobila, pametnih telefona i slično, stupaju na mjesto unutarnjih potreba kao što su bliskost s obitelji i prijateljima te povezanost sa zajednicom. 

Studija objavljena 1990-ih godina (Further Examining the American Dream: Differential Correlates of Intrinsic and Extrinsic Goals, Tim Kasser, Richard M. Ryan) zaključila je kako su ljudi koji su tragali za novcem, izgledom i statusom bili skloniji osjećaju tjeskobe i depresije. Promjena se osjeća i u vrijednostima novih generacija. Studija o promjenama stavova američkih brucoša (The American Freshmen 40 Year Trends, John H. Pryor) pokazala je da se broj studenata koji pridaju važnost financijskim dobitcima gotovo udvostručio od šezdesetih godina prošlog stoljeća, dok je "razvoj smislene životne filozofije" dramatično opao.

Pomaci prema vanjskim vrijednostima, dominirajuća komunikacija s tehnologijama (na štetu direktnog ljudskog kontakta, osjećaja pripadnosti i bliskosti s drugim ljudskim bićima) počeli su ostavljati veliki utisak na milijune ljudi diljem svijeta. 

Primjećujemo to i mi, stručnjaci iz pomažućih profesija u hrvatskom društvu koje je po svojim životnim navikama odavno stalo uz bok zapadu. 


Zašto se javljaju anksioznost i napadi panike?


Anksioznost i napadi panike rezultat su kroničnog nedostatka autentičnog ljudskog kontakta. Možemo boraviti među tisućama ljudi oko sebe, no ako nemamo osjećaj pripadnosti i povezanosti s okolinom i dalje se osjećamo sami. Štoviše, napredak moderne tehnologije, ekspanzija društvenih mreža i online igara dodatno otežavaju stvar, pa tako umjesto kontakta licem u lice koji, osim riječi, obuhvaća i pogled, ton glasa i dodir, okrećemo se osiromašenoj komunikaciji 'chata' koja nam pruža svega petnaestak posto informacija od cjelokupnog spektra komunikacije koju dobivamo uživo. 

Osjećaj da se ne možemo nasloniti na nekoga, da svoje sumnje, brige i nesigurnosti ne možemo (ili ne znamo) podijeliti, stvara pritisak na našu psihološku strukturu pri čemu ona nakon nekog vremena počinje reagirati i tražiti pomoć. Anksioznost i napadi panike jedan su od najčešćih simptoma koji nas upozoravaju da se trebamo pobrinuti za sebe, pronaći način kako da ponovno uspostavimo bliskost sa svojom zajednicom, pa onda i sa samim sobom. Oni su usko vezani s kvalitetom osobnih odnosa s kojima smo okruženi. Koliko se osjećamo podržano sa svojim bližnjima u trenucima velikih životnih promjena (gubitak bliske osobe, promjena posla, selidba, odlazak na fakultet) toliko ćemo kroz taj proces proći stabilnije. Što je veća otuđenost pojedinca od okoline veće su šanse za strah, tjeskobu i depresiju.

Autentičan kontakt i bliskost, komunikacija 'licem u lice' najbolji su 'lijek' koji zacjeljuje anksioznost i napade panike. Nije stoga neobično da velik broj klijenata u psihoterapiji već nakon prve seanse u kojoj s terapeutom podijele sve ono što mu nosi težinu, osjeti olakšanje. Ipak, za usvojiti vještine kako sa svojima bližnjima dijeliti težinu, a potom i sa samim sobom, potrebno je duže vremena. U psihoterapiji, kao i u svim drugim životno bitnim stvarima – nema brzog rješenja.