Čovjeku je potrebna različita hrana – duhovna, emotivna, fiziološka - no često zbog različitih uvjeta odrastanja, u životu spoznamo da se emocije mogu umiriti i putem fiziološke hrane. I to je u redu kada nemamo alternative. No, kada taj princip postane životno pravilo, vrijeme je da se nešto počne mijenjati, kazuje predsjednica naše udruge Irena Jurjević, diplomirani psihoterapeut iz Zadra sa šest godina iskustva u geštalt psihoterapiji. Predstavljanje projekta „Sjedi pa jedi“ imat ćete prilike vidjeti 12. studenoga na 19. Pametnoj špici (Veleučilište Vern, Importanne galerija, 2. kat).
Svoje profesionalno iskustvo Jurjević je oblikovala u radu s odraslima i mladima, posebno na području osobnih trauma i kriza. Posljednjih nekoliko godina njen fokus usmjeren je na prehrambene devijacije, njihove uzroke, te načine rada s njima.
U suvremenim društvima, prirodni proces hranjenja pod različitim utjecajima počeo se povlačiti. Instinkti se jako malo slušaju, pa tako jedemo premalo, previše, ili nismo svjesni kako uopće jedemo. Rezultati su vidljivi na različite načine. Pretilost ili mršavost prvi su 'na tapeti', no tu su i svi oni vitki uklopljeni pojedinci koji na proces prehrane, putem svakodnevnog opsesivnog računanja kalorija i sastava namirnica, troše više nego što je potrebno.
"Program "Sjedi pa jedi" jednostavnim, no učinkovitim principima pomaže vratiti pojedincu njegovu 'unutarnju prehrambenu skalu'. Primjenjiv je za svaku životnu dob. Njime putem terapijskog rada i tehnika svjesnosti radimo na usklađivanju potreba svakog tko poželi raditi na svojim prehrambenim navikama. Rezultati su izuzetni, uživamo u hrani, a pritom (po)ostajemo vitkima."