Postoji nešto u svakodnevnim razgovorima što rijetko uzimamo u obzir, a može u potpunosti oblikovati naše živote. To su razgovori koje provodimo svakog dana, ponekad i nekoliko puta dnevno, a u kojima zbog načina na koji ih provodimo, stvaramo distancu između nas i onih koje volimo.
U pojedinim slučajevima, način komuniciranja može biti i djelomičan razlog mnogih propalih veza i prijateljstava koja su pošla naopako, upozorava bračni terapeut Gay Hendricks.
Ako pitate nekog vama bitnog kako je proveo dan i ta osoba odgovori „Osjećam se jako pod stresom“, što odgovarate?
Kažete li „Osjećat ćeš se bolje sutra“? Nakon što vam partner odgovori kako je bio pod stresom i prethodni tjedan, odgovorite li u stilu „Uvijek si pod stresom“?
Možda u tom trenutku mislite dobro, uvjeravajući partnera da je on ili ona zapravo dobro, no ono što se zapravo događa jest da vaše riječi umanjuju njihovo iskustvo, neizravno poručujući – nisam zainteresiran/a za tebe i to kako se osjećaš.
Zanemarivanje osjećaja naših voljenih uvijek će imati negativan utjecaj na našu vezu, ističe Hendricks. Jer, većina ljudi u svojoj suštini od odnosa želi da budu priznati, odnosno da njihova osjećanja budu uvažena. I kada nenamjerno ignoriramo osjećaje naših bližnjih postupno ih sve više udaljavamo od nas, uništavajući bliskost u tom odnosu. Ono što se može dogoditi sljedeći put je da naš partner ili prijatelj kada ima problem isti zadrži za sebe ili se povjeri nekome drugome, pretpostavljajući kako mi nemamo vremena niti želje da ga čujemo.
Koliko puta ste od bližnjih na pitanje „Kako si?“ i potom čuli samo jednostavan odgovor „Dobro“, popraćen blagom ljutnjom u glasu ili krutošću? I jedan i drugi prizor znamo vidjeti kod naših tinejdžera i igranje takvog kazališnog prikaza vodi nas samo do udaljavanja. Plitki razgovori najbrži (i najsigurniji) su put do uništenja intimnosti, a onda i do prestanka odnosa. I prije nego to očekujemo, naši prijatelji prestaju zvati, a naša partnerska veza doživljava polagano gašenje.
Ako se to dogodi, postoji način na koji opet možemo potaknuti bliskost, a taj jest da prihvatimo partnerovu potrebu za distancom, ali i budemo tu za njega ili nju. Za to su potrebne dvije jednostavne rečenice: „Vidim da si ljut/ i da ne želiš pričati. No, kada budeš htio/htjela, ja sam tu.“
Izjave poput „Osjećam se nesigurno, ljut/a sam na sebe“ koje vaš partner ili prijatelj podijeli s vama trenutak su ranjivosti i jako dobra prilika da zajedno rastemo – ili se pak rastanemo. A ono što većina ljudi očekuje u tom trenutku nije rješavanje njihovog problema, već uvažavanje njihovih osjećanja. Jer, tada se osjećaju prihvaćeno i pozvano da se opuste i povežu.
Stoga, sljedeći puta kada vaši voljeni priđu i podijele svoja osjećanja s vama, dovoljno je kazati „Žao mi je što se tako osjećaš, mogu li ti kako pomoći?“. Tih nekoliko riječi nježnosti i brige stvaraju više ljubavi, više podrške te na kraju ono što svi želimo, više sreće u našim životima.
Izvor: https://www.heartsintrueharmony.com/relationship-bliss/phrases-that-kill-intimacy.html