Živimo u natjecateljskom društvu koje ima velike pobjednike i velike gubitnike. Učitelji, motivacijski stručnjaci, životni učitelji, sportski psiholozi i drugi mentori uglavnom nas podučavaju kako da pristupimo uspjehu, kako da budemo pobjednici, no malo ih uči onoj puno vrjednijoj lekciji, kako se nositi s neuspjehom, kazao je davnije evolucijski psiholog dr.sc. Nigel Barber u svome članku za Psychology today.

-Društvo koje štuje pobjednike zna činiti grozne izbore, bilo sa moralnog ili praktičnog stajališta. Osmotrite primjerice široko raširenu praksu u dobivanju željenog posla s gotovo savršenim ocjenama u odnosu prema onima koji imaju nešto drugačije ocjene. Konvencionalni pogled jest da će netko s gotovo savršenim ocjenama postati i savršeni djelatnik, i danas je ustaljeni stav u širem društvenom pogledu, istaknuo je tad Barber. Dolaskom psihologije i psihoterapije u radne organizacije situacija se počela polagano mijenjati, kako sa kolektive, tako i za djelatnike.

Među vodećim pionirima bili su tad gospodarski magovi iz IT sektora. Kreativnost u promišljanju, nesklonost dotadašnjim protokolarnim organizacijskim okvirima stvorili su jedno potpuno novo polje djelovanja, a ekonomska dobit brzinom munje proširila je vijest ostatkom poslovnog svijeta.

Otipkane životopise zamijenili su video snimci, razgovori preko Skypa, od budućih zaposlenika tražilo se da promišljaju i stvaraju, da odgovaraju, ne bojeći se za greške. Od njih se tražilo – da se igraju.

Hrvatski poslovni sektor, te za njim još više hrvatski obrazovni sustav, za takvim pristupom nažalost kaskaju. Iskustvo stvaranja nečeg novog je nešto što se još zanemaruje u našem društvu koje se tek otvaranjem granica počelo trijezniti od sna kako dobre ocjene i diploma ne nose i dobar posao… Nekako, kao da je strah od neuspjeha (sjetite se, u školi se pred učiteljicom uvijek radije šutjelo, nego dalvao krivi odgovor) cijelu jednu naciju ostavio u zaostatku.

O čemu se točno radi.

Čisti odlikaš nije savršena osoba već netko tko nikad nije bio loš u školi. To znači da odlikaši nisu nikad bili zapravo testirani. A ako nikad nisu bili testirani do te mjere da su dobili neku lošu ocjenu, onda su propustili lekciju o „nošenju s neuspjehom“, istaknuo je Barber.

-Netestirani djelatnik je kao neistrenirani vojnik, podložan slomu pod svakodnevnim stvarnim životnim pritiscima i izazovima. I čak i ako se i ne raspadnu, imaju tendenciju da budu rigidni, narcistični i nekreativni.

Iako se čini izokrenuto tvrditi da je prethodni neuspjeh prednosti kod nekog kandidata, suprotno ustaljenom mišljenju radne selekcije, iskustvo neuspjeha je zapravo najbolja kvalifikacjia za bilo koju tešku poziciju. Naravno, bitan je kontekst, istaknuo je Barber, i mi raspravljamo o situacijama gdje je cilj naposljetku bio i potencijalno ostvariv, a ne da se radilo o nekakvoj napumpanoj maštariji. Također, s ove liste su isključeni i osobni neuspjesi poput alkoholizma i kriminalnih aktivnosti : )

Na prvi pogled, mladi Theodore Roosevelt je tako bio opisan kao „drugorazredni intelekt i prvoklasni temperament“. Roosevelt je preživio dugu litaniju neuspjeha u svom životu počevši od ispadanja iz politike pa do gledanja kako mu umire cijelo njegovo krdo stoke. Naravno, njegovi neuspjesi su balansirani sa zapanjujućom listom postignuća počevši od osnivanja pokreta za okoliš, aktivizma za svjetski mir, borbe protiv siromaštva u Americi te uništenja monopolizma. A to uopće nije bilo loše za jednog jednokratnog republikanskog predsjednika.

Oni ljudi koji se susretnu s neuspjehom opetovano razviju upornost u odnosu prema teškoćama, ističe Barber. Predsjednik Harry Truman je percipiran kao gubitnik tijekom svog života, no zato je bio spreman pucati kad je bilo bitno – poput otkaza svom subordiniranom generalu MacArthuru. Thomas Edison je bio neuspješan oko tisuću puta prije nego li je našao materijal koji je djelovao za njegov izum žarulje. Samo ljudi s velikom povijesti neuspjeha mogu preživjeti teškoće s kojima su se ovi pojedinci susreli. Takva upornost nije univerzalna pojava, jer da jest, svatko bi bio doktor znanosti.

Dok su uspješni, ljudi nastavljaju raditi jednu te istu stvar. Kada ne uspiju, prisiljeni su se prilagoditi, djelovati na način na koji do sada nisu. Geštalt terminologijom, napraviti kreativnu adaptaciju.

-Oni koji su kupili Appleove dionice prije deset godina zaradili su gomile novaca. Oni koji su ih kupili na njihovom vrhuncu i izgubili 40 posto njihove vrijednosti još lupaju glavama. Oni uče nešto, poručio je Barber.

I ustinu je tako.