Piše: Irena Jurjević,  mag.paed., mag.soc., M.Psych (Gest)

Kad uđemo u prostoriju psihoterapeuta, donosimo sa sobom ne samo svoje priče, već i bitne istine koje znaju ostaju neizgovorene. Postoji niz stvari o kojima klijenti ne govore istinu tijekom terapijskih seansi - neki od ovih aspekata mogu biti očekivani, a razlozi za njihovo skrivanje duboko su ukorijenjeni u našoj ljudskoj prirodi. Ipak, svaka informacija koju kažete svome terapeutu bitna je za pronalazak mira i razrješenje onih dubokih priča zbog kojih smo, u konačnici i došli na psihoterapiju. 

Ovdje donosim osam najčešćih tema s kojima klijenti imaju problem na psihoterapiji - uz kratko pojašnjenje složenih razloga koji stoje iza ovih neispričanih priča. 

Seksualnost, novac, poslovne tajne, zlouporaba supstanci ili pak fizičko zlostavljanje od strane partnera  – svaki od ovih elemenata pruža uvid u složenost ljudske psihe koja, kad se razumije i prihvati, vodi svijet prema jednom boljem mjestu. 


  •         Stvarno Stanje Stvari: U susretu sa svojim psihoterapeutom znamo umanjivati ili preuveličavati svoje emocije zbog straha od osude ili nesigurnosti u prihvaćanje svojih istinskih osjećaja. To radimo najčešće nesvjesno, jer smo takve odnose formirali davno, davno kao djeca sa svojim roditeljima. 
  •         Problemi u Odnosima: Strah od odbijanja je jedan od najvećih strahova čovjeka, jer društvena smo bića. Dolazimo na psihoterapiju kako bismo poboljšali svoje odnose, no odnos je i onaj koji se stvara sa psihoterapeutom. Ako smo kroz život naučili da zatajimo cijelog sebe u odnosu s drugima, to ćemo raditi i na psihoterapiji. 
  •         Zlouporaba Supstanci: Ovisnost je jedan od načina na koji se nosimo sa teškim emocijama i senzacijama nastalima u traumama koje nikad nismo imali prilike podijeliti i zacijeliti s drugim. Klijenti ponekad skrivaju ili umanjuju svoju upotrebu alkohola, droga ili lijekova zbog srama ili straha od negativnih posljedica, ali i zbog osjećaja neprihvaćanja. 
  •         Prošle Traume: Ako su bile izrazito teške, često ih se kroz obrambeni mehanizam ‘zamrzavanja’ i ne sjećamo, no također i zbog srama i krivnje koji se javljaju ako su traume proživljene u dječjoj dobi (djeca nemaju kapacitet da teško iskustvo pripišu počinitelju, već ga pripisuju sebi).  
  •         Seksualnost: Seksualnost je najintimniji dio nas, to je forma s kojom komuniciramo način na koji je bilo komunicirano s nama u našim najranjivijim trenucima odrastanja. Ako je naše odrastanje bilo nježno, a razgovori dvosmjerni, takva će biti i naša seksualnost. Uz iznimke pretjeranog izlaganja intime koja ima svoju formu obrane kao reakcije na traumu. Osjetljivost i privatnost oko seksualnog života često dovode do neiskrenosti, bilo iz stida ili neugodnosti.
  •         Poslovne Tajne: Strah od izlaganja jedan je od glavnih razloga zašto detalji iz ovog područja ostaju duboko zakopani prije nego ih klijent odluči podijeliti sa svojim psihoterapeutom. Što je klijentu bitniji identitet u poslu, to su tajne veće, a u tome spava najčešći uzrok problema. Jer, najviše nemira i nesreća nastaje zbog nemogućnosti da svoje teške situacije podijelimo s nekim. 
  •         Novac: Uz seksualnost, ovo je jedna od najdinamičnijih tema s kojom svaki psihoterapeut oprezno radi na psihoterapiji. Novac je direktno vezan uz sigurnost i izlaganje financijske situacije klijenta predstavlja isplivavanje i svih onih obrazaca sigurnosti ili nesigurnosti kojima je bio izložen kao dijete.        
  •         Fizičko Zlostavljanje Od Strane Partnera: Ovo je tema koju će velik dio klijenata zatajiti u prvim seansama psihoterapije. Razlog je strah od odbacivanja, osuda od psihoterapeuta, ali i strah od suočavanja sa istinom onakva kakva jest. Važno je napomenuti, kako je psihoterapijska praksa sigurno mjesto u kojem osuda ne obitava. Psihoterapeut je tu da podrži klijenta, sluša i suosjeća.