Kako preživjeti svađu?

Piše: Irena Jurjević
Mag.Paed., Mag.soc., psihoterapeut

U dugim vezama postoji više značajnijih kriza. Prva s kojom se mnogi susreću, dolazi nakon par godina kada dođe do odvajanja one romantične slike koju smo živjeli zajedno sa svojim partnerom. Svakome se to može dogoditi i događa se.

Konture odnosa tada postaju jasnije ili pak možda nejasnije. No, ponekad i na prozorima koji se odmagljuju može nastati lijep prizor. Taj čvrsti dominantni stol možemo ukrasiti vazom punom jorgovana. Na tu malu crnu nezgrapnu komodu možemo postaviti bijelu škrinjicu punu kojekakvih čudesa.

Život nam kroz godine donosi razne prilike i neprilike… na nama je što ćemo učiniti s njima. U onoj partnerskoj sferi, puno toga se svodi na razmjenu. Taj dijalog može biti kroz zagrljaj, pogled, brigu, ali i riječi. Jer, nekako, kao da nam taj kontakt pruža jedan drugi uvid u onog drugog.

Uvažiti onog drugog najčešće možemo tek onda kada smo uvažili sebe. Jer, kada prepoznamo svoje potrebe, čežnje i nadanja, lakše ih možemo prepoznati i u drugima. Možda će to nekome zazvučati sebično, no kako dati ljubav ako ju nikada nismo imali?

Gledajući kroz tu prizmu, lakše je ići zajedno kroz život, uvažavajući i poštujući razlike između nas i našeg partnera. Ipak, promjene se događaju, kao i svađe i nesuglasice. A tada, nekako najbolje vidimo greške u drugima, svoje jako rijetko. Jer smo ranjivi i ne znamo u tom trenu drugačije. No, ako je tome tako, razgovor s onim tko vas gleda svaki dan može biti jako izazovan u osvještavanju onih obrazaca koje ponavljamo, a kojih nismo svjesni.

Ukoliko može bit proveden bez želje da mijenjamo ponašanje partnera, razgovor može biti jako koristan. U suprotnom, netko iz te rasprave može izaći povrijeđen. Izbjegavanje rasprave ili napad kao najbolja obrana dvije su strane iste medalje i nijedna nije bolja od druge. I dok prva može samo odgodit neslaganje druga ga može još više istaknuti.

Stoga, kada dođe do nesuglasica, možda slijedeći puta ne bi bilo loše da pokušati slijedeće: umjesto da smo usmjereni na ponašanje partnera, ističući ga poput “Ti uvijek… Ti nikad…”, razgovor bi mogao početi od onoga što se događa s nama u tim trenucima. Možda tada druga strana bolje osjeti što se događa s njegovom “drugom polovicom”. Razgovor koji sadrži više otkrivanja “Osjećam se…”, “Treba mi…” daje taj skriveni aspekt koji nam često nedostaje kod naših, a koji je fundamentalno bitan. Jer, ako je tijekom razgovora cijeli fokus usmjeren na ono što nam ne odgovara, umjesto na ono što nam nedostaje, možda nećemo uspjeti doći do onog što vam je potrebno.

A u odnosu to su najčešće sigurnost, zaštita, pripadanje, ljubav, nježnost…

Mijenjanje ustaljenih skripti podrazumjeva često jako velik trud (ali i strah), no kada svi stari načini prestanu djelovati to ponekad ostaje jedini način.

 


Leave a Reply